Lekire
Tema Zlatareva zlata je povijesni sukob medvedgradskog velmože Stjepka Gregorijanca i grada Zagreba. U središtu tog sukoba nalazi se ljubav Gregorijančeva sina Pavla i Dore, kćeri gričkog zlatara PetraKrupića. Jedan od najvažnijih i meni najdražih likova je Jerko. Najprije je nijemi mladić koji guta svoju bol i gradsko "spadalo", a poslije Pavlov brat i pomagač. Također je i Pavao razdvojen u dvije situacije, kao hrvatski kapetan, sin najljučeg neprijatelja Zagrebčana, živ i vjetrovit junak, a na drugoj strani romantičan i nježan mladić, zaljubljen "do ušiju". Od dobrih likova tu su još : Petar Krupić , zlatar i Dorin otac, brižan i zaštitan otac, sama Dora, skromna, poslušna i vrlo inteligentna, Magda, pobožna, malo brbljava, ali poštena starica koja je zlataru Krupiću pomogla odgojiti Doru. Radnja romana se zbiva u Zagrebuu drugoj polovici XVI. stoljeća.
U gradu Zagrebu živio je zlatar Krupić koji je nakon smrti svoje voljene supruge, odgajao svoju kćer, jedinicu Doru, uz pomoć starice tj. njegove kume Magde. Magda je prodavala paprenjake i svijeće na Trgu sv Marka, po čemu su je i nazvali paprenjarka. Najveći zagrebački neprijatelj je bio Stjepko Gregorijanac, gospodar Medvedgrada. Dok je jednog dana razbješnjeli narod palio kuću Franje Filipovića koji je izdao svoje hrvatstvo i otišao u Turke , jedna iskrica velikog plamena pala je među konje koji su se zatim razbježali. Pred podivljalim konjima se slučajno zatekla Dora koju je Pavao , sin Stjepka Gregorijanca spasio i zavolio. Viđao ju je više puta, a opet joj je spasio život. Saznavši da mu se sin viđa s građankom Stjepko je skovao urotu. Sve političke spletke i sva građanska ogovaranja doveli su do ranjavanja Magde i krupića, a također smrti Dore. Pavao ju ovaj put nij usopio spasiti. Udovica Klara je htijela Pavla za sebe. Uz pomoć Grge Čokolina, gradskog brijača, tj. brbljavog, oholog i pohlepnog varalice, ona je poslala svoje vojnike da otruju Doru. Ljubomorna udovica je ostvarila svoj cilj. U poćetku svih tih nesreća Pavao je stekao saveznika i u njemu otkrio svoga brata Jerka. Shrvan što mu je zbog urote sin Pavao otišao, Stjepan Gregorijanac je sklopio mir s Zagrebom. Umro je u okruženju, ipak sa sva tri svoja sina Pavla, Nika i Jerka. Rekavši da će jednog dana nestati ime Gregorijančevo imao je pravo jer su Pavao i Niko poginuli u bitci protiv Turaka, a Jerko je otišao u samostan i zaredio se.
Sve verzije lektire za ovu knjigu